Obiteljska kuća kraj Varaždina i „šlicevi" koji povezuju interijer s vrtom na užoj urbanoj parceli.
Polazište projekta bila je uglovna parcela kraj Varaždina, na kojoj su dvije građevinske linije s odmacima od pet metara znatno ograničile prostor gradnje. Smještanjem potrebne površine za četveročlanu obitelj uz južnu je stranu kuće ostajao tek uzak pojas dvorišta. Oduzimanjem dijelova početnog pravokutnog volumena nastali su šlicevi koji dvorište uvlače dublje u kuću.
Najizraženiji je južni šlic, u kojem se dnevni prostor nastavlja na natkrivenu terasu, a zatim na vrt. Tim slijedom dvorište dobiva dubinu, a boravak se može proširiti na otvoreno, uz zadržavanje zaklona i prisnosti. Ostali usjeci razrađuju odnos pojedinih prostorija s neposrednim okolišem.
Kuća je zbog položaja u poplavnom području podignuta na podest. Ophod koji je okružuje stvara vanjsku poveznicu između njezinih prostora, dok ostakljeni otvori bez parapeta održavaju pogled prema dvorištu duž cijele kuće.
Organizacija kuće proizlazi iz svakodnevnih potreba četveročlane obitelji. Svako dijete dobiva vlastitu sobu, dok zajednički dnevni prostor povezuje boravak, blagovanje i izlazak na terasu.
Kuhinja je izdvojena kako bi se kuhanje i mirisi odvojili od dnevnog prostora. Mjesto za doručak i brze obroke unutar kuhinje nadopunjuje blagovaonicu i omogućuje različite načine korištenja doma tijekom dana.
Ideja postupnih prijelaza nastavlja se u interijeru. Iz ulaznog prostora standardne visine, pod vidljivim drvenim grednikom i podaskom od ariša, ulazi se u dnevni boravak otvoren do sljemena. Promjena visine otkriva krovnu konstrukciju i daje središnjem prostoru osjećaj prostranosti. Prema spavaćem dijelu visina se ponovno smanjuje, stvarajući intimniji ambijent.
Drvo povezuje te različite prostorne doživljaje i daje unutrašnjosti toplinu. Smjer vidljivih greda prati kraće raspone pojedinih prostorija, pa konstrukcija postaje sastavni dio oblikovanja i karaktera svakog prostora.
